Pevač Dejan Matić prisetio se situacije iz detinjstva, kada je motor vozio na zadnjem točku.

Dejan je ispričao da je redovno sedao za volan u to vreme, navodeći da je motor koji je mnogo voleo, dobio od oca.
- Najlepše mi je bilo u Drvaru, to detinjstvo ne bih menjao ni za šta na svetu. Kao klinci smo krali kruške, trešnje, kukuruze i sve što smo mogli.
- Otac mi nije davao do znanja da imam hendikep, toliko je verovao u mene da mi je čak kupio i motor. Toliko sam voleo da vozim, da sam taj motor vozio i na zadnjem točku, naravno, dok me otac nije gledao. Posle kad je cela priča došla do njega nije verovao da sam slep - rekao je pevač, pa je potom dodao:
- Teže mi je palo kad sam otišao iz Drvara nego kad sam saznao za moj hendikep. Tad mi se svet srušio.
- Niko to nije primećivao u Drvaru u velikoj meri, tek kasnije kad sam otišao u veću sredinu. Čitanje Brajovog pisma je ozbiljna disciplina i nauka. U isto vreme sam morao i da sviram, nekom treba sat vremena, dok je meni trebalo četiri za isti posao. Nova era mog života mi je počela kad sam došao u Beograd. I danas ne volim rastanke, podseća me na dan kad sam napustio taj kraj koji samo mnogo voleo - rekao je Dejan i dodao:
- Zbog toga kod mene važi ta parola da, ako moramo da se rastajemo, bude što brže i bezbolnije. Volim kad smo svi na okupu, ljudi koji su mi dragi, pa otud to da ne volim rastanke.
BONUS VIDEO:
Pratite nas na INSTAGRAMU i FEJSBUKU