KAKO JE DžORDž BERNARD ŠO ZAVOLEO ĆIRILICU: Smatrao je najsavršenijim pismom na svetu

Kristina Lalić-Spirković

03. 06. 2025. 000000 16:30

Foto: Vikipedija

Džordž Bernard Šo bio je jedan od najhrabrijih i najduhovitijih pisaca svog vremena, ali i čovek koji se dokumentovano divio srpskom jeziku i kulturi. NJegov boravak u Crnoj Gori juna 1929. godine ostavio je brojne anegdote i utiske, koje su zabeležile tadašnje novine “Narodna svijest”.

– Bojao sam se da će me Crnogorci ovdje ubiti samo da me orobe – izjavio je Šo, ali je zatim, očaran lepotom i gostoprimstvom, dodao:

– Kad tamo oni mene nadarila njihova krasna i artistična narodna nošnja. Iz izvjesnih razloga sada mi je drago što sam došao u Crnu Goru.

Posetivši NJegoševu kapelu na Lovćenu, Šo je, zadivljen prizorom, postavio sebi pitanje:

 -Da li sam u raju ili na Mesecu?-

NJegova duhovitost, mudrost i pronicljivost ostale su zapamćene u brojnim citatima koji se i danas često navode:

• Zapamti, prijatelju: sve što možeš da kupiš novcem već je jeftino

• Snovi se ostvaruju samo optimistima. Pesimisti imaju noćne more.

• Sada kada smo naučili da letimo kao ptice i plivamo kao ribe, ostalo nam je još samo da naučimo da živimo na zemlji kao ljudi.

• Iskrenost i lojalnost su skupi pokloni koje ne treba očekivati od jeftinih ljudi.

• Pokušajte da dobijete ono što volite, ili ćete biti primorani da volite ono što dobijete.

• LJude najviše zanimaju stvari koje ih se uopšte ne tiču.

Malo je poznato da je Šo jednu od svojih prvih književnih slava stekao dramom „Oružje i čovek“, komedijom napisanom na temu romantične ljubavi tokom Srpsko-bugarskog rata 1885. godine. Taj komad ostao je značajan ne samo u okviru evropske dramaturgije, već i kao pokazatelj Šoovog trajnog interesovanja za Balkan i njegove narode. NJegovo divljenje prema srpskoj kulturi, jeziku i ćirilici ostalo je trajno zabeleženo – kao omaž jednog velikog uma jednom malom, ali izuzetno ponosnom narodu.