PRINC FRANCUSKOG FILMA JE PRONAŠAO SVE U OVOJ MODNOJ IKONI: NJihova veza je toliko kul, imaju decu iz prošlih veza i jedno zajedničko i sve je kao san!
Foto: Profimedia
Rođen 14. juna 1983. godine u Parizu, Luj Garel odrastao je u srcu umetničke boeme. NJegova životna priča je spoj nasleđa i lične autentičnosti – kao da je rođen da živi film, i pred kamerom i iza nje.
Luj je sin proslavljenog reditelja Filipa Garela, jednog od ključnih autora post-nouvelle vague pokreta, i glumice Brižit Saj. NJegov deda s majčine strane bio je poznati glumac Muris Garel. I brat po majci, Janis Lespert, bavi se glumom. Odrastanje u umetničkoj porodici značilo je da je filmski jezik za Luja bio prirodan kao i francuski – naučen u kući.
Prvi put se pojavio pred kamerom još kao dete, u očevom filmu Les Baisers de secours (1989), ali tek 2001. godine, sa filmom Ceci est mon corps, počinje ozbiljnije da gradi svoju karijeru.
Uloga koja mu je donela međunarodnu pažnju bila je ona u Bertolučijevom provokativnom filmu The Dreamers (2003), u kojem glumi Tea, mladog Parižanina uhvaćenog između politike, erotike i umetnosti u vreme studentskih protesta 1968. godine. Film je šokirao i oduševio publiku, a Garel je odjednom postao simbol francuske senzualnosti i intelektualne dekadencije.
Luj nije ostao samo pred kamerom. Kao reditelj, debitovao je kratkim filmovima, a zatim i dugometražnim ostvarenjem Les Deux Amis (2015). NJegov rediteljski rad karakteriše nostalgična romantičnost i filozofska introspektivnost, često prožeta blagim humorom i ljubavnim trouglovima. Film L'Homme fidèle (2018), koji je režirao i u kojem glumi, još jednom potvrđuje njegovu autorsku viziju – spoj modernog i klasičnog.
Za razliku od mnogih svojih savremenika, Luj Garel vodi prilično povučen život, retko daje intervjue i ne igra ulogu slavne ličnosti u klasičnom smislu. NJegovi izbori u karijeri odražavaju doslednost estetici i vrednostima. Često sarađuje sa autorima poput Kristofera Honorea, sa kojim je napravio nekoliko intimnih, autentičnih filmova poput Ma mère (2004) i Love Songs (2007).
Važi za jednog od najvažnijih savremenih francuskih umetnika – ne samo kao glumac već i kao reditelj i pisac. NJegova filmska poetika podseća na Trifoa i Romera, ali sa modernim senzibilitetom koji se ne boji istraživanja muške ranjivosti i kompleksnosti savremenih odnosa.
U vremenu brzog ritma i površnog glamura, Garel ostaje veran sporijim, dubljim narativima. On je svojevrsni naslednik evropskog autorskog filma – zavodljiv, inteligentan, i pomalo misteriozan. I možda je upravo to ono što publika u njemu neprekidno pronalazi: večitu potragu za istinom u svetu iluzije.
LJubavna priča Luja Garela i Leticije Kaste
Veza između Luja Garela i Leticije Kaste spoj je umetnosti, senzualnosti i francuskog šarma – poput filma snimljenog na granici sna i stvarnosti. Ovaj glamurozni par važi za jedan od najharizmatičnijih u Francuskoj, ali su uprkos velikoj pažnji javnosti uspeli da sačuvaju intimu i dostojanstvo svoje ljubavi.
Započeli su svoju vezu 2015. godine, tiho i bez pompe. Oboje su već tada imali zavidne karijere i ljubavne priče iza sebe. Ona – nekadašnji supermodel i glumica, bivša partnerka Stefana Akorsija, sa kojim ima troje dece. On – simbol francuskog art filma, bivši partner Valerije Bruni Tedeši.
NJihova veza od početka je odavala dojam duboke bliskosti i poštovanja – kako umetničkog, tako i ličnog. Nisu delovali kao „par iz tabloida“, već kao dvoje ljudi koji dele isti svet vrednosti.
Venčanje iz bajke
U junu 2017. godine, Luji Leticija venčali su se u strogoj tajnosti, u malom mestu Lumio na Korzici, odakle potiče njena porodica. Ceremonija je bila intimna, okružena porodicom i bliskim prijateljima. Vest o venčanju objavljena je tek nakon što se sve već odigralo, što govori o njihovoj želji da ljubav žive privatno, daleko od reflektora.
Porodica i roditeljstvo
Godine 2021, par je dobio sina, čije ime nikada nisu javno objavili. Osim toga, Luj je očuh Leticinoj deci iz prethodne veze, dok on već ima usvojenu ćerku Oumi sa Valerijom Bruni Tedeši. NJihov dom čini skladna i raznolika porodica, a u retkim izjavama i intervjuima, oboje govore o roditeljstvu kao o najvažnijoj i najlepšoj ulozi u životu.
Garel i Kasta dele i umetničku strast – Ona je glumila u filmu L’Homme fidèle (2018), koji je Luj režirao. NJihova zajednička scena u tom filmu prikazuje duboku hemiju i razumevanje, kao da ljubav koju dele u stvarnosti uspeva da prirodno prođe i na filmsko platno.
U vreme kada su društvene mreže pune parova koji javno dokumentuju svaki trenutak svoje intime, njih dvoje svesno biraju suprotan put. Retko se pojavljuju zajedno na događajima, a kada to i učine, njihova elegancija i nenametljiva prisutnost ostavljaju snažan utisak. Oni ne moraju da dokazuju ništa – njihova povezanost se vidi bez reči.
Veza Luja i Leticije odiše zrelošću. Ona nije zasnovana na trendu, već na stvarnim vrednostima: poverenju, umetničkoj bliskosti, porodičnoj posvećenosti i tihoj eleganciji svakodnevice. U svetu koji glorifikuje dramu i skandale, njihova ljubav je tihi trijumf – baš kao i filmovi koje stvaraju.