KAKO SU TESLA I JEROTIĆ TRENIRALI MOZAK? Savršeno su pamtili i razmišljali do poslednjeg dana zahvaljujući sledećim vežbama
Foto: Profimedia, V. Danilov
Vladeta Jerotić i Nikola Tesla naizgled su delovali kao ličnosti iz potpuno različitih svetova – jedan lekar, psihijatar i mislilac, drugi pronalazač i naučnik koji je menjao tok čovečanstva. Ipak, ono što ih je činilo sličnima bila je neverovatna disciplina uma i stalna potreba da rade na svom intelektu. Jerotić je kroz učenje jezika i poezije održavao bistrinu i u dubokoj starosti, dok je Tesla svakodnevnim mentalnim vežbama i vizualizacijama izoštravao kreativnost i pronalazački duh. Obojicu je krasila strast prema znanju i uverenje da mozak, kao i telo, mora stalno da se trenira kako bi ostao snažan i produktivan do poslednjeg dana života.
Vladete Jerotić je stalno radio 2 vežbe za mozak i zato je sve pamtio i u 92. godini
Renomirani srpski psihijatar, filozof, teolog i pisac Vladeta Jerotić (1924-2018) svojim radom i znanjem ostavio je dubok trag u brojnim oblastima. Čuveni akademik je stekao diplomu medicine, a zatim se usredsredio na psihijatriju. NJegova stručnost i posvećenost pacijentima činile su ga poznatim lekarom i učiteljem.
Međutim, Jerotićev interes bio je mnogo širi od medicine, te se posvetio i proučavanju religije i filozofije. NJegova dela dotiču teme kao što su razvoj, moralnost, sloboda i smisao života. NJegova mudrost i introspekcija osvajali su čitaoce širom sveta.
Do poslednjeg dana radio je na svom intelektu, kada su ga pitali jednom prilikom kako sve pameti u 92. godini, dao je vrlo zanimljiv odgovor:
“Preko 30 godina, svakog drugog dana ja sebe preslišavam engleske reči. To mi je treći jezik. Prvi je bio francuski, nemački drugi, koga je bilo najviše kada sam bio u Evropi. Engleski sam naučio posle 30 godina. Bio sam u Engleskoj nekoliko meseci, nisam naučio Bog zna koliko. Čitam skoro bez rečnika, ali nije isto čitati i govoriti. Imam uvek neki nov engleski tekst pred sobom i preslišavam se šta radim. Preslišam se prvo dve-tri nove reči od pre dva dana, ne više od toga. Ako sam ih zapamtio, onda čitam tekst i nove reči iz teksta beležim u rečnik i preslišavam se opet za dva dana. A ako nisam zapamtio one reči od pre, ne učim nove, nego i dalje obnavljam stare. Radim preko 30 godina svaki dan na svom rečniku“, objasnio je.
„Druga stvar je učenje pesmica. Nalazite nove pesmice, učite ih, preslišavajte se i znaćete 15-20 pesmica napamet jednog dana. Obnavljate svoje pamćenje iznova i osvežavate ga. Uzmite pesme Branka Radičevića, Jovana Dučića, Milana Rakića ili nekih modernih pesnika. Ne moraju biti to dugačke pesme, mogu biti kraće. Učite pesmu napamet. Ne možete da je zapamtite? Čitajte je 10 puta pa je zapamtite, ne možete da je ne zapamtite. Naučite je, pa se posle dva, tri, pet dana preslišajte da li ste je zapamtili. Zapamtili ste, odlično, prelazite na novu pesmu. Tako se pamćenje održava. Naučnici kažu da imamo 10 milijardi neurona u mozgu”, zaključio je cenjeni akademik.
Kako je Nikoli Tesli mozak savršeno radio do poslednjeg dana?
Opisivao je sebe kao dečaka sa malo samopouzdanja.
"Odrastao sam sa malo samopouzdanja. Daleko od toga sa su me smatrali glupim dečakom, ako smem da sudim po događaju koji još uvek dobro pamtim“, piše u Mojim izumima Nikola Tesla i potom objašnjava šta se desilo:
„Gradski večnici su jednog dana prolazili ulicom u kojoj sam se igrao s drugim dečacima. Najstariji od ove gospode, bogati građanin, zastao je da svakom od nas da po srebrenjak. Kada mi je prišao, iznenada je zastao i naredio mi: "Pogledaj me u oči!" Pogledi su nam se sreli i ispružio sam ruku da dobijem željeni novčić, a on je na moje razočaranje rekao: "Ne, ne više. Ti od mene ne možeš da dobiješ ništa. Previše si pametan.’“
Danas pored njegovog imena stoji da je najveći pronalazač svih vremena, a svojim izumima promenio je način života na Zemlji.
Manjak samopouzdanja, slab i kolebljiv karakter, nisu dugo mogli da opstanu u ličnosti i znatiželjnom umu Nikole Tesle. Od svih stvari najviše je voleo knjige i pokušavao je da zadovolji svoju strast u kućnoj biblioteci.
„Otac to nije dozvoljavao i pobesneo bi kada bi me uhvatio na delu. Sakrio je sveće kada je shvatio da u tajnosti čitam. Nije želeo da pokvarim oči. Ali, nabavio sam loj, pravio fitilje i izlivao lojanice i svake noći bih zapušio ključaonice i pukotine i čitao, često do zore, dok su ostali spavali“, pisao je Tesla, kome su namenili sveštenički poziv, ali čija su sva čula bila okrenuta prirodi, pojavama, predmetima i njihovim karakteristikama i odnosima, matematici i fizici.
Upravo to što je israživao od malih nogu, sam svašta pravio i puno čitao bio je odličan trening za mozak, a njegova produktivnost je rasla iz godine u godinu.
Kanije je ustalio 3 važne navike kako bi mu mozak uvek bio u treningu, do poslednjeg dana je stvarao, a mnogi naučni danas ne mogu da razumeju njegove izume koji su i dalje ostali neprotumačeni.
1. Sve je zamišljao pre nego što bi sproveo u delo
Nikola Tesla je često govorio kako može da zamisli mašine i retko je pravio nacrte pre početka rada na njihovoj izgradnji. Ovaj proces vizuelnog razmišljanja nije svojstven svim ljudima, ali je osnovna ideja da se jednostavno treba koncentrisati na konačan proizvod. Za kreativno razmišljanje često je neophodno da se opustitte i poradite na problemu u svojoj glavi.
U svojoj autobiografiji Tesla ovako opisuje proces:
"Moja metoda je drugačija. Ja ne žurim s konkretnim radom. Kada dobijem ideju, ja odmah krenem s izgrađivanjem u svojoj mašti. Menjam konstrukciju, radim popravke i upravljam mašinom u svojoj glavi. Za mene je potpuno nebitno da li testiram turbinu u glavi ili u radionici. Primetim čak i ako ne radim dobro. Razlike nema, a rezultat je isti", zapisao je Tesla.
Veliki naučnik nije rođen s ovim veštinama, već je radio određene vežbe kao dete kako bi unapredio rad mozga, navodi lifehacker.com.
2. Često je šetao
Poznato je da odlazak u kratku šetnju ima svoje prednosti kada je u pitanju kreativnost. I Tesla je bio ovakvog mišljenja, upravo je nekoliko „eureka” trenutaka imao tokom njih.
Jedna šetnja mu je donela ideju o naizmeničnoj struji: Godine 1881. Tesla se preselio u Budimpeštu, oporavljajući se od nervnog sloma, a dok je s prijateljem šetao parkom recitujući poeziju, odjednom mu je sinula ideja o naizmeničnoj struji.
3. Sam je rešavao svoje probleme
Poput mnogih inovatora i kreativnih likova, i Tesla je zastupao tezu da se treba osamiti tokom stvaranja i razmišljanja.
"Um je oštriji i i koncentrisaniji u osami i neprekidanoj samoći. Za razmišljanje nije neophodna bilo kakva velika laboratorija. Originalnost pristiže iz osame oslobođene uticaja koji nam ošteti kreativni um. Budite sami, to je tajna izumitelja, budite sami, tada se ideje rađaju", objašnjavao je Tesla.
(Stil)
BONUS VIDEO:
Pratite nas na INSTAGRAMU i FEJSBUKU