Danas slavimo SVETU OLIMPIJADU, sveticu koje ja posle smrti BAČENA U MORE

Kristina LJubisavljević

07. 08. 2020. 000000 10:20

Foto: Pixabay

Rođena u Carigradu od vrlo znamenitih roditelja. Otac njen Anisije Sekund beše senator, a mati ćerka onoga slavnog velmože Evlavija, koji se spominje u žitiju sv. Nikolaja čudotvorca. Kada poraste Olimpijada, bi obručena nekome velikašu, koji umre pre venčanja sa ovom časnom devicom. Uzalud i car i ostala rodbina navaljivahu na Olimpijadu da se uda za drugoga, ona ne hte nikako, nego se predade bogougodnom životu čineći od nasleđenog imanja velike žrtve crkvama i milostinje bednim.

Pročitajte još: RAJ ZA SRBE! Ako OVDE letujete dobijate besplatne ležaljke, suncobrane i peškire, a DVOJE DECE NE PLAĆA NIŠTA

Služaše pri hramu kao đakonisa najpre za vreme patrijarha Nektarija, a po smrti ovoga za vreme sv. Jovana Zlatousta. Kada Zlatoust pođe u izgnanstvo, on usavetova Olimpijadu da ostane pri hramu kao i ranije i posluži crkvi ma ko bio patrijarh posle njega. No odmah po izgnanstvu ovoga velikog svetitelja neko upali veliku crkvu, i požar zahvati mnoge znatne građevine u prestonici.

Neprijatelji Zlatoustovi optužiše ovu svetu ženu za zlonamernu paljevinu. Olimpijada bi prognana iz Carigrada u Nikomidiju, gde se upokoji 410 god. ostavivši amanet, da joj se telo metne u sanduk i baci u more, pa gde ga voda izbaci, tu da se i sahrani. Kovčeg bi izbačen u mestu Vrohti, gde beše crkva apostola Tome.

Pročitajte još: OVO SU SIMBOLI SRPSKIH KUĆA: Da li znate koja je rezlika između TARABE i PLOTA?

Velika celebna čudesa projaviše se kroz vekove od njenih moštiju. Izgnani Zlatoust pisao je izgnanoj Olimpijadi krasna pisma, koja i danas mogu služiti velikom utehom svima onima koji stradaju radi pravde Božje. Piše Zlatoust Olimpijadi između ostaloga: "sad sam ja vrlo radostan ne samo zbog toga što si se ti izbavila od bolesti, no još više zbog toga što tako blagorodno podnosiš sve nevolje, nazivajući ih tricama, što je svojstveno duši punoj sile i izobilnoj u bogatim plodovima mužestva. Jer to što ti ne samo blagorodno podnosiš nesreću, nego što je čak i ne primećuješ kada ona naiđe, i to bez naprezanja bez truda i nespokojstva, čak i ne saopštavajući je drugima, no kao likujući i toržestvujući - to služi dokazom najveće mudrosti." (Pismo VI).

Pratite nas na INSTAGRAMU i FEJSBUKU