Bez ciljane TERAPIJE prognoza nije dobra

04. 11. 2020. 000000 13:00

Foto: Depozitfoto

U dijagnostici ove bolesti i naši stručnjaci rukovode se međunarodnim preporukama koje podrazumevaju i identifikovanje genskih mutacija. Upravo te molekularno-genetske karakteristike su najvažniji prognostički faktor na osnovu kojih se akutne leukemije svrstavaju u grupu dobre, srednje ili loše prognoze, a od te prognostičke grupe zavisi i lečenje pacijenata. Ali, veliki je problem što pacijentima u Srbiji, bar zasad, nisu na raspolaganju inovativni lekovi, koji su registrovani u svetu.

Pročitajte još: Kod pulmologa NIKADA MANJE astmatičara, evo i ZAŠTO

Ova retka bolest javlja se u svim uzrastima, a učestalost raste sa starošću. Profesor dr Nada Suvajdžić Vuković, hematolog u Klinici za hematologiju Kliničkog centra Srbije, kaže da se tačan uzrok nastanka leukemija još ne zna:

Neki faktori mogu da oštete nasledni materijal.

- Neki faktori kao što su jonizujuće zračenje, organski rastvarači, pesticidi, neki virusi i prethodna primena citostatika u lečenju drugih maligniteta mogu da oštete naš nasledni materijal, odnosno DNK i pokrenu nastanak leukemije. Akutne leukemije se mogu manifestovati nespecifično - visokom temperaturom, obilnim znojenjem i lošim opštim stanjem. Leukemijske ćelije invazijom koštane srži potiskuju normalne elemente koštane srži što dovodi do anemije, infekcija i krvarenja. Kod nekih pacijenata javlja se uvećanje limfnih čvorova, jetre i slezine - objašnjav prof. Suvajdžić Vuković.

Pročitajte još: FARMACEUTI TVRDE: Važan sastojak za VAKCINU protiv KORONE nalazi se u retkom DRVETU u ČILEU

Neophodan je timski rad lekara
U dijagnostici i lečenju akutne mijelodne leukemije, kako naglašava prof. dr Suvajdžić Vuković, neophodan je timski rad lekara, molekularnih biologa, transfuziologa, mikrobiologa, anesteziologa, radiologa, radioterapeuta, psihologa i edukovanih medicinskih tehničara i laboranata.Smernice za dijagnostiku i lečenje akutne mijeloidne leukemije preporučuju genetsko testiranje radi identifikovanja mutacija gena. Međutim, pored hemoterapije pacijentima u Srbiji, koji boluju od akutne mijelodne leukemije, u ovom trenutku nisu na raspolaganju inovativni lekovi.

Pročitajte još: Da li je VIRUS HERPESA kriv za AUTIZAM kod dece?

Prof. dr Ana Vidović, načelnica odeljenja Akutne leukemije 2 na Klinici za hematologiju u Kliničkom centru Srbije, kaže da je kod nas osnova lečenja ove bolesti hemioterapija, odnosno kombinacija citostatika u trajanju od najmanje šest meseci. Ta terapija se nije menjala četrdesetak godina, tačnije od 1973. godine.

Cilj lečenja je normalizacija krvne slike i koštane srži.

- Cilj početnog lečenja je normalizacija krvne slike i koštane srži. To je remisija i postiže se kod oko 75 odsto mlađih pacijenata i 40 do 50 odsto starijih od 50 godina. Kod pacijenata u remisiji, lečenje se nastavlja "učvršćujućom" hemoterapijom da bi se smanjio rizik od povratka bolesti - objašnjava prof. dr Vidović.

Kod bolesnika sa visokorizičnom leukemijom jedini način zaustavljanja bolesti jeste transplantacija matične ćelije hematopoeze od podudarnog srodnog ili nesrodnog davaoca (alogena transplantacija). Ipak, budućnost lečenja akutne mijeloidne leukemije i svih maligniteta je, tvrde stručnjaci, u ciljanoj, target terapiji.

Pročitajte još: DECA koja kašlju duže od DVE NEDELJE imaju PROBLEM koji lako REŠAVAJU DOKTORI

- To su specijalni medikamenti koji utiču na određene tokove u ćelijskom ciklusu, odnosno ciljano deluju isključivo na maligne ćelije - kaže prof. dr Ana Vidović. - Kod trećine pacijenata, kod kojih je ustanovljen marker loše prognoze, u lečenje se, pored hemoterapije, mora uključiti i ciljana terapija. Bez toga, pacijent ima malu šansu za dugotrajno preživljavanje, čak i sa transplantacijom koštane srži.

Pratite nas na INSTAGRAMU i FEJSBUKU