· · Komentari: 0

Ishrana tibetanskih monaha koja im pomaže da ostanu zdravi: Zahvaljujući jednom napitku uspevaju da održe glad pod kontrolom

Oni nemaju problema sa prekomernom težinom, žive dugo i izgledaju mladoliko

1679572720_shutterstock_1018997341.jpg
Foto: Shutterstock

Tibet je regija centralne Azije koja se nalazi na Tibetanskoj visoravni. Tradicionalno, njegova teritorija je bila podeljena na provincije U-Tsang, Kham i Amdo. U različitim periodima istorije, bila je ili nezavisna država, ili teritorija u okviru Mongolskog carstva, ili vazalna zemlja Kine. Tek 1984. godine Tibet je otvoren za one koji žele da urone u atmosferu drevne kulture i dotaknu njene tajne. 

Tibet je oduvek privlačio svojom misterijom. Mladolikost tibetanskih monaha je nešto čemu teži milion ljudi širom sveta. NJihova mirnoća duha nešto je čemu se svi dive. Izučavajući njihove navike, ishranu i način života decenijama unazad ljudi pokušavaju da proniknu u taj eliksir mladosti. To zapravo nije nikakva misterija već prilagođavanje života u skladu sa prirodom.

Mladost tibetanskih monaha uglavnom zavisi od pravilnog unosa hrane. Izračunavaju porcije, svako za svoje telo, pri čemu uzimaju u obzir kriterijum visine i težine. Za njih je glavni zadatak da se ne prejedaju, jer tada može nastati problem kao što su prekomerna težina i metabolički poremećaji. U hrani preferiraju niskokalorične namirnice koje su zasićene vitaminima. Hrana u manastiru je asketska: to su uglavnom pirinač i povrće sa tibetanskim hlebom. Glavni napitak monaha je tibetanski čaj u koji se dodaju so, mleko. Taj recept je star više od 1.400 godina i bez obzira na vrlo specifičan ukus veoma je hranljiv i odlično utoljava žeđ.

Tibetanski monasi počinju dan u 6 ujutro. Glavni ritual nakon spavanja je uspon na vrh padine, gde se pozdravljaju sunce i čitaju molitve. Nakon toga sledi polivanje hladnom vodom i fizičke vežbe koje pomažu jačanju imunološkog sistema. 

Otkrivanje mogućnosti ljudskog tela i svih procesa koji se u njemu odvijaju sastavni je deo znanja istočnjačkih pustinjaka. Jedno od pravila kojih se drže jeste da se meso ne meša sa hranom koja ima visok nivo ugljenih hidrata. Sa stanovišta naučnika, poslednja hrana se probavlja veoma dugo, a kombinacija takvih supstanci u jednoj porciji će biti energetska za organizam, što će posledično dovesti do prekomerne pospanosti i povećanja želuca. 

Bonus video:

Pratite nas na INSTAGRAMU i FEJSBUKU