Vernici Srpske pravoslavne crkve u ponedeljak slave praznik posvećen prvom srpskom arhiepiskopu, Svetom Savi

Kult ovog sveca u Srpskom narodu oduvek je bio posebno jak, a nakon prenošenja njegovih mošti iz Bugarske u manastir Mileševu doveo je do toga da su se i Turci zavojevači počeli prekrštavati na njegovim moštima. Iz tog razloga mošti Svetog Save spaljene su na Vračaru.
Sveti Sava bio je sin Stefana Nemanje, velikog župana srpskog. Prema crkvnim knjigama, kao mladić žudeo je za duhovnim životom, zbog čega je odbegao u Svetu Goru gde se zamonašio i sa retkom revnošću prošao ceo podvižnički ustav. Nemanja je sledio primer sina, te se i sam zamonašio u Svetoj Gori, i umro kao monah Simeon.
Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost Srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski. Podigao je, zajedno sa ocem svojim, manastir Hilandar, a potom i mnoge druge manastire, crkve i škole po zemlji srpskoj. Putovao je u dva maha na poklonjenje svetinjama u Svetoj Zemlji.
Brojna verovanja i predanje vezuju se za ovog sveca, a on se smatra i našim najnacionalnijim svecom. U njegov lik ugrađivane su i osobine mnogih drugih svetaca.
Za Svetoga Savu se još veruje da je vođa vukova. Seljaci su ga zvali vučijim pastirom, a vukove njegovim hrtovima. Postoji predanje u kome se kaže da svetac na svoj praznik, odlazi u planinu, okuplja sve vukove i određuje im kome će i koliko stoke poklati.
Želeći da umilostive Svetog Savu, mnogi nisu radili na dan njegovog praznika. Posebno se pazilo da se ne čini ništa što bi moglo da prizove vukove. Izvođene su i razne kultne radnje da bi se stoka zaštitila.
BONUS VIDEO