Pevačica Sandra Afrika je otvorila dušu i ispričala da nije u kontaktu sa ocem i da je bio jako bolestan da ne zna da li je još živ
Sandra Afrika je jednom pričala o odnosu sa svojim ocem i tada je otkrila da ju je šišao na ćelavo. Sada prvi put za Skandal otkriva sve o njenom životu i razvodu roditelja i traumama koje nosi iz tog perioda.
Kako si podnela razvod roditelja?
– Pa moram da ti kažem lepo. Lepo tako što evo i dan danas kada pričam sa mamom i kad sednemo i razgovaramo. On je bio jako strog.
Je l’ živ?
– Ja koliko znam jeste, sad možda i nije - ne znam, nemam kontakt nikakav sa njim. Kada pričam sa mamom, ona je donela tu odluku da ode on od kuće i pošto je živeo kod nas u kući u Kaluđerici, odnosno u kući moje mame, ona ga je spakovala samo jedan dan i to je bio kraj.
Je l’ se sećaš toga?
– Da sećam se, bila sam uz nju tada. Bila sam tada četvrti ili peti razred osnovne škole. Bilo mi je teško da je gledam tada u tom trenutku i tim situacijama. Ona je donela odluku da on ode, ali ga je jako volela i bilo joj je teško. Tako da brat i sestra su bili jako mali oni su ’91 i ’92, ja sam ’98. U situacijama gde ona vadi slike njihove sa svadbe, kida ih, cepa ih, svaku moguću sliku zajedničku koju je imala ona je pocepala, sve je to prošlo u đubre. Od nerviranja joj je opadala kosa i tako razne neke stvari.
Kako ste se otac i ti slagali kada recimo mama bude na poslu, a ti ostaneš sa njim?
– Pa nikako zato što je on uvek upravo koristio to kada mama nije tu da nas nešto, ne znam... Ja kec dobijem u školi, on me ošiša na ćelavo. Stvarno mislim da to nije način vaspitavanja dece, mislim da ne možeš da uzmeš žensko dete zato što je dobilo keca u školi da ga ošišaš na ćelavo.
Šta si govorila u školi kad su te pital?
– Ništa, šta da radim. To nije jednom, to je bilo tri puta možda, četiri, ne znam ni ja. Taman poraste kosa do nekle nešto... Gledam slike iz osnovne škole, večno mi kratka kosa, kao dečak da sam. U tom nekom smislu je bio prestrog, ne osuđujem ga. Nije se snašao u tom roditeljstvu, mislim da se uplašio tog momenta žensko dete šta ću sada, ajde sada da budem prestrog, jer nije se on drogirao, nije pio, nije on došao pijan pa ne zna šta radi pa baljezga tu po stanu pa šiša na ćelavo koga stigne. Mamu nikada u životu nije udario, ne mogu da pričam nešto što nije istina.
- Uvek je mama bila ta koja nešto radi po kući, on je voleo tu muziku, tehno muziku u drugom je fazonu i uvek je imao neke velike zvučnike i pojačala i on to pusti, sluša i uvek je zvao Šaci i kaže dođi Šaci ljubavi, sedi bre ovde kod mene, a ona čekaj bre Saša – uvek je radila nešto po kući i večno kuva ručkove, bila je u tom fazonu. Nikada stvarno na nju nije dizao ruku, ali na nas to je strašno. Tukao nas je čak jednom, imala sam tri godine, ukrala sam jaja kod komšinice. Prešla sam žicu i ona je imala neke kokoške i ukrala sam, možda ja to nisam ni ukrala sa tri godine. Ne znam, videla sam jaje i ja sam ga samo donela kući i šta sad, ništa strašno. Možeš da objasniš, a možda i ne možeš da objasniš detetu od tri godine, stvarno ne znam da li je okej ili nije, a mislim da ne treba da uzmeš kabal od televizora tri puta da ga presaviješ i da time udaraš dete.
Je l’ on zna ko si ti sada?
– Zna. Videla sam ga pre par godina. Nisam ga srela nigde nego je mama srela kuma koji je nas krstio. To je bio neki dobar drugar njegov u to vreme, posle su se i oni nešto razišli. Srela ga je i rekla da je Saša, moj otac, jako bolestan i onda je mama naravno u tom momentu, pošto sam ja najstarija, najzrelija kako god, došla do broja telefona da ga ja zovem i da odem da ga posetim. I ja, šta ću, kao najstarija, otišla sam i on je tada živeo u stanu sa mamom i tatom. Sa mojom bakom i dekom, oni su ga gledali. Primao je neku hemoterapiju, uopšte nije ni trebalo da prima jer nije imao nikakav rak ni ništa nego su lekari nešto pobrkali, to je njegova neka priča. Stvarno ne znam ni kako je to moguće, ali dobro, ok. Gde je on pao u krevet i stvarno jako bio loše.
(Scandal!)
BONUS VIDEO:
Pratite nas na INSTAGRAMU i FEJSBUKU