Brzina hodanja dugo se smatrala samo odrazom dobre kondicije ili nestrpljenja, ali danas je naučnici vide kao važan pokazatelj zdravlja mozga i dugovečnosti.
Grupa ljudi koje su istraživači nazvali "super hodačima“ godinama privlači pažnju, a nova studija objavljena u časopisu "Neurology" pruža uverljive dokaze: osobe u osamdesetim godinama koje hodaju brzinom prosečnog pedesetogodišnjaka sporije stare i generalno su boljeg zdravlja.
Kao "super hodači" definisani su pojedinci čija je brzina hodanja znatno veća od proseka za njihovu starosnu grupu. Rezultati pokazuju da oni ne samo što žive duže, već imaju i 48 odsto manji rizik od kognitivnog propadanja.
Nauka o brzini hodanja
Veza između načina hodanja i kognitivnog zdravlja u medicini je poznata decenijama, a promene u hodu često se javljaju godinama pre nego što postane vidljiv pad mentalnih sposobnosti. Nova studija, koja je obuhvatila gotovo 5.000 starijih muškaraca i žena, potvrdila je da „super hodači“ duže zadržavaju kognitivnu oštrinu. U slučajevima kada su se znaci slabljenja ipak pojavili, njihovo stanje napredovalo je znatno sporije.
Šta to znači za one koji više vole laganu šetnju? Da li su brzi hodači jednostavno u boljoj formi ili svesno ubrzavanje koraka zaista može da produži život? Odgovor na to dala je Džoana Hol, sportska naučnica i osnivačica metode „WalkActive“, za magazin "Hello!".
Zašto je brzo hodanje pokazatelj zdravog starenja?
"Brzinu hodanja volim da uporedim sa kontrolnom tablom tela. Ona ne meri samo jednu komponentu kondicije, već odražava rad više sistema koji istovremeno deluju", kaže Hol.
"Dok hodate, mozak obrađuje okolinu i koordinira pokrete, kardiovaskularni sistem obezbeđuje energiju, a mišići proizvode i kontrolišu snagu. Uz to, sistem za ravnotežu održava vas uspravnim, dok zglobovi moraju da budu pokretljivi kako bi kretanje bilo efikasno. Kada ubrzate, svi ti sistemi su pod većim opterećenjem. Zato je brzina hodanja tako dobar pokazatelj zdravog starenja. Nije samo reč o tome koliko se brzo krećete, već o uvidu u sposobnosti celog organizma."
Da li sama brzina štiti ili je samo znak boljeg zdravlja?
"To je verovatno najvažnija razlika koju treba naglasiti. Na osnovu ovih studija ne možemo zaključiti da će osoba koja namerno ubrza hod automatski smanjiti rizik od demencije ili živeti duže. Istraživanja to ne pokazuju", ističe Hol.
"Vrlo je verovatno da ljudi koji zadržavaju prirodno brz tempo hodanja to mogu zato što njihovo srce, mišići, ravnoteža, koordinacija i mozak izuzetno dobro stare. Brzina hodanja je, dakle, spoljašnji pokazatelj unutrašnjeg stanja. Možemo da utičemo na snagu, kondiciju, ravnotežu i tehniku pokreta. Zato nikome ne bih savetovala da juri za brzinom kao jedinim ciljem. Umesto toga, treba graditi fizičke temelje koji će omogućiti da se brzina razvije prirodno i bezbedno. Brzina treba da bude posledica sposobnosti, a ne nešto što se forsira."
Kako znati koliko brzo hodamo?
"U istraživanjima se brzina hodanja meri veoma precizno. Postoje i dobri podaci o kadenci, odnosno broju koraka u minuti. Oko 100 koraka u minuti često je orijentir za hodanje umerenog intenziteta kod zdravih odraslih osoba. Ipak, to je samo smernica, a ne magičan broj. Godine, kondicija i zdravstveno stanje pojedinca ključni su faktori."
Za većinu ljudi postoji jednostavniji test: možete li bez problema da ubrzate kada je to potrebno? Na primer, kada žurite na voz, penjete se uzbrdo ili morate bezbedno da pređete ulicu. To nije kliničko merenje, ali je koristan pokazatelj fizičke sposobnosti za koji vam nije potreban skup uređaj.
(Index.hr)
BONUS VIDEO
